
| POČETNA STRANA KONTAKT VAŠ KOMENTAR POSTOJEĆI KOMENTARI VESTI: Juli 06 Jun 06 Maj 06 April 06 Mart 06 Februar 06 Januar 06 Decembar 05 Novembar 05 Oktobar 05 Septembar 05 Avgust 05 Juli 05 Jun 05 Maj 05 April 05 Mart 05 Februar 05 Januar 05 Decembar 04 Novembar 04 Oktobar 04 Septembar 04 Juli 04 Jun 04 Maj 04 April 04 Mart 04 Februar 04 Januar 04 Decembar 03 Novembar 03 Avgust 03 Juli 03 Jun 03 Maj 03 April 03 Mart 03 Februar 03 Januar 03 Decembar 02 Novembar 02 Oktobar 02 Septembar 02 Avgust 02 Juli 02 Jun 02 Maj 02 Februar 02 Povelja o pravima pacijenata 02 Zataškano 01 Zataškano 00 Zataškano 98 Zataškano 96 Iza zatvorenih vrata 96 Izvoz beba 72 Svet 99-05 |
Vesti / Decembar 2002
DANAS, 31.12.2002. - 2.1.2003. / izvor U Drugom opštinskom sudu u Beogradu povodom sumnje u krađu bebe Otvoren slučaj Tubić BEOGRAD - Istražni sudija Drugog opštinskog suda u Beogradu Rajko Ilić saslušao je juče Vladislavu Tubić u istrazi o falsifikovanju dokumenata o rođenju bebe, za koju Tubićeva sumnja da je odmah po rođenju ukradena. Vladislava Tubić je jedna od oko tri stotine roditelja koji predhodnih meseci u javnosti pozivaju nadležne organe da pokrenu istragu o navodnoj krađi beba u porodiličtima. Drugo beogradsko tužilačtvo pokrenulo je prema rečima Tubićeve postupak za falsifikovanje službenih isprava protiv NN lica, posto je u dokumentaciji o rođenju deteta u bolnici u Vičegradskoj uočeno više propusta. - Slučaj je zastareo tako da je ovo bio jedini način da se pokrene postupak. Istražni sudija je obećao da će pokušati da pribavi dokumentaciju i, što je jako važno, u postupak će biti uključen i grafolog kako bi ispitao različite brljotine u dokumentaciji - izjavila je za Danas Vladislava Tubić nakon saslušanja kod istražnog sudije. Ona se porodila u decembru 1980. godine na klinici u Višegradskoj i rodila žensko dete. Nakon "smrti" novorođenčeta Tubićevoj nije bilo dozvoljeno da vidi dete. Od opštine Savski venac i porodilišta dobila je različite papire koji ukazuju da ima falsifikata u dokumentaciji. - Ako je sve čisto i ako grešimo zašto bi bolnica izdavala falsifikovanu dokumentaciju, pita Tubićeva iskazujući puno poverenje, "bar zasad", u istražne organe. A. Nosov
BEOGRAD - Priča da će se prvo klonirano dete roditi 20. januara nastupajuće godine usred Beograda, u najmanju ruku izazvala je sablazan. U prvi mah, kada su čuli ili pročitali poruku italijanskog ginekologa Severina Antinorija, tvorca ovog, kako neko ironično reče, "bezgrešno začetog deteta", ljudi su ostali doslovce nemi. A onda, posle prvog šoka, počeli su trezvenije da razmišljaju. Lakoverni, skloni u sve uglavnom da poveruju, progutali su bez zadrške i ovakvu priču. Oprezniji, nemajući nacina da dođu do pravog odgovora, počeli su da prozivaju medije da im pruže pravu istinu o svemu što se dešava. Naravno, priča kao priča ne bi izazivala toliku pozornost, da se ne dešava na ovim prostorima. Ali, s obzirom na to da su upleteni i ovdašnji ljudi od struke, poput privatne ordinacije "Papić", uz tvrdnju da će se klonirani prvenac roditi baš pod njenim krovom, ceo događaj poprima jedan sasvim drugi značaj. Naravno da smo razgovarali sa vlasnikom ordinacije "Papić", primarijusom dr Nadom Papić. U startu je negirala sve, do toga da postoji bilo kakva veza između nje i dr Antinorija. Priča o postojanju privatnog porodilišta u kome će se to famozno dete eventualno roditi, makar što se tiče Beograda, takođe nije tačna. To su nam potvrdili brojni ginekolozi, s tim što za unutrašnjost nemaju podatke. No, sve i da je cela priča spekulativna, ne može se jednostavno ignorisati. Jer, otkako je na ovaj način svet ugledala, sada već pokojna ovca Doli, priča o kloniranju i klonovima, ne prestaje da raspaljuje ljudsku maštu. I svi imaju svoj sud.
A šta na sve kaže profesor dr Nebojša Radunović, načelnik Odeljenja humane reprodukcije Instituta za ginekologiju i akušerstvo Kliničkog centra Srbije: - Ponovo u javnosti imamo masovnu histeriju kao što je bilo, kada se raspravljalo o navodno prodavanoj deci. Kako vreme odmiče, sve je jasnije da ta tema nema čvrsto uporište, ali zato sada imamo na sav glas priču o kloniranom detetu, koje će se, ni manje ni više roditi baš u Beogradu. Kao da nam je posle svega potrebna i jedna ovakva priča. Osim toga, krajnje je uvredljiva izjava tog gospodina Antinorija, koji kaže da bi klonirao samo Srbe, jer mogu da prežive sve teškoće! Ne želim da prihvatim tako nešto, jer se radi o mom narodu sa tradicijom i kulturom koja seže do Vizantije. Bez obzira na sve, da li je kloniranje čoveka u ovom trenutku moguće? - Sam termin kloniranja predstavlja pravljenje duplikata ćelije određenog organa, do celog organizma. Takva situacija u prirodi nije nova. To već imamo u botanici sa biljkama, koje se presađuju korenom, mada i u životinjskom svetu kod nekih vrsta postoji aseksualno odvajanje, a da ljudska vrsta ima prirodni eksperiment. Šta to znaci? - Rađanje blizanaca iz istog jajašca je prirodni eksperiment kloniranja. Jer, u samom začetku postoji jedan embrion, koji se u datom trenutku razdvaja na dva, gde se svaki razvija samostalno do rođenja. I to naravno, nije ništa mimo prirode. Takvim primerom priroda je u stvari dala ljudskoj vrsti mogućnost da vidi da tako nešto postoji. Međutim, šta se dešava kod izazvanog kloniranja? Ovde je problem koji uzburkava javnost, da mi od jednog ljudskog bića imamo njegovu kopiju, sa velikom vremenskom distancom, tako da unapred ne možemo da pretpostavimo kako će on da se ponaša za, recimo dve ili više decenija. Da li je ta kopija potpuno identična svom originalu? - Nije, više su slični jednojajčani blizanci. Zašto to kažem? Zato što ne može da ima sve osobine donora, iako je jedro, nosilac nasleđa- njegovo. Nauka još nije ovladala trenutkom stvaranja kopije originala. Da pojednostavim za razumevanje do kraja. To je isto kao kada imate jednu fabriku, u kojoj nasilno zamenite direktore. Novi direktor izdaje naredbe radnicima koji su tu već bili, i očekuje da izvrše sve njegove naloge. Međutim, dogodi se da neko ne posluša, i očekivani rezultat nije prema zamisli novog direktora. U stvari, nama priroda ne dozvoljava baš u tolikoj meri da se sa njom poigravamo. To je i pokazala na terenu vantelesne oplodnje, gde se kod svih žena radi apsolutno sve, ali negde ne može da uspe. Sve je u savršenom redu, ali trudnoće na kraju nema. Znači, teorijski uspeh prelazi u praktični neuspeh. Ukoliko nauka ovlada kloniranjem, može li ono biti zloupotrebljeno? - Može, samo što to nikad ne čine naučnici. Ako streme novim saznanjima, motivisani su humanim razlozima. Što se tiče kloniranja ljudi, mislim da je apsolutno bespredmetno. Ako bi to postala praksa, onda zasigurno možemo da govorimo o kraju evolucije ljudske vrste. Jer samo ukrštanjem dve različite jedinke možemo dobiti kvalitet osobina u novoj osobi, a kod čina kloniranja to sigurno izostaje. Sem toga, nijedan ozbiljan naučnik ili klinika, roditeljima ne može da obeća da će njihova beba, na ovaj način začeta, biti apsolutno identična i da će očekivano živeti. Zorica Ostojić
Pored na stotine novinskih tekstova, među kojima ima najviše iz "Večernjih novosti", na sajtu moćne globalne mreže objavljeni su i pamfleti i plakati na ovu bolnu temu, zbog koje nema miran san preko 700 roditelja u našoj zemlji.
Na plakatima se postavljaju pitanja "koja je cena deteta?", "ko su kupci?", ali i surove konstatacije "decu ne donose babice" i "ne budite ženi brat".
I pored silnih upozorenja da su moguća paranoična razmišljanja i da se ovakve bolne situacije ne završavaju baš "hepi endom", ono što se mnogim majkama desilo u poslednje vreme, najavljuje suprotno. Vera Vukomanović iz sela Donja Sabanta kod Kragujevca, jedna od majki koja traga za sudbinom beba nestalih prilikom porođaja, još pre par nedelja obelodanila je da joj se javio posrednik porodice koja je usvojila njenog sina koji je prema zvaničnoj dokumentaciji rođen mrtav 12. maja 1987. godine.
Da li se čuda, ipak, događaju? Po mnogima veoma teško, osim ako ne počnu da je javljaju ljudi koji su bili umešani u aferu nad aferama - krađu i prodaju beba iz porodilišta. Ili se desi da subina sama "ugodi" neočekivane i frapantne susrete roditeljima sa "mrtvom" decom. Ljubinka Bubnjević rodila je u 20. marta 1980. godine na Klinici za ginekologiju i akušerstvo u Novom Sadu dva dečaka. Kako su bili rođeni sa malo kilograma i u sedmom mesecu trudnoće, odmah su prebačeni u Dečju bolnicu. Posle samo jednog i po dana mlađi sin je "umro". Starijem Milošu je sada 19 godina.
- Moj suprug je pre tri godine ušao u dragstor na uglu ulice Branimira Ćosića da kupi cigarete, iako ih je imao dovoljno. Dok je plaćao račun začuo je Milošev glas, iako smo ćerka, Miloš i ja pola sata pre toga otišli. Tog trenutka se okrenuo ka mladiću koji je bio identičan našem sinu.
Olgica Trajkovski iz sela Jabuke kod Pančeva rodila je 1. maja 1978. godine muške blizance. Jedan sin je odmah "preminuo", dok je drugi sada kršni momak, sportista.
- Popričali smo, ali nisam smela ništa da mu saopštim - kaže Olgica.
Granu Štefan porodio je 11. maja 1987. godine u niškom GAK Valid Masad, lekar Palestinac, koji je čestitao što je dobila zdravu decu, blizance, najpre devojčicu Mariju, koja sada ima 15 godina i pet minuta kasnije sina. Sutradan je majci rečeno da je muška beba umrla.
Nekih šest meseci od porođaja, dok je u njenom naselju šetala svoju žensku bebu, slučajno se susrela sa lekarom koji je porodio.
- Živela sam i živim u ubeđenju da je moje dete živo. I sin Radovan, rođen kao jednojajčani blizanac sa bratom, koji je proglašen mrtvim, i danas pokazuje da mu brat nedostaje. Osećam da bi bio srećniji da može da se druži i poigra sa starijim blizancem Milovanom. To ime mu je kum namenio - teško govori Rada Vasković iz Vitanovca nadomak Kruševca. Rada je 27. februara '90. godine u kruševačkom porodilištu na svet donela dva dečaka, jednojajčane blizance. Stariji je težio 3.350, a mlađi 2.600 grama. Uz plač beba, majka čuje i lekare, koji kažu "uredno" a po smeštaju u sobu za porodilje dr Trena Strelarac joj govori da su bebe, zbog premorenosti, smeštene u inkubator. Sledećeg jutra, uz pomoć dr Zdravka Jovanovića, Rada obilazi svoje bebice. Dobro su, osim što su premorene, kaže uz osmeh doktor. Dva puta dobija decu na podoj, uz obuku kako da doji dvojke. U toku noći sve porodilje izlaze da saznaju zašto bebe uznemireno plaču, a jedna žena u kućnoj haljini, seća se Radmila, žuri kroz bolnički hodnik i govori "kradu decu". Narednog jutra, pre lekarske vizite, u Radinu sobu ulazi nepoznati crnomanjasti čovek, u braon jakni. Kaže joj da radi kao portir i da je došao da vidi ženu koja je rodila tako krupne blizance. Mužu Radinom, Stojanu, je kasnije rečeno da je dečak imao problema sa jednjakom. I kao u mnogo drugih slučajeva, roditelji ne mogu da vide i preuzmu telašce preminule bebice radi sahrane. "To se radi u krugu bolnice", dobijaju Vaskovići odgovor.
Miša Ristović
LONDON (Tanjug) Italijanski lekar i svetski stručnjak za trudnoće i začeća Severino Antinori potvrdio je današnjem londonskom "Indipendentu on sandej" da će tokom januara u Beogradu biti rođeno klonirano dete. Začeće i trudnoća su izvedeni pod njegovom kontrolom i Antinori kaže da su već počele pripreme za porođaj. Druge detalje italijanski lekar nije otkrio. Antinori kaže da će posle Beograda uslediti dva druga "klonirana" porođaja u dve druge zemlje.
Pokrenuta je, međutim, velika kampanja da se u celom svetu zabrane kloniranja ljudi pa će, posle najave dr Antinorija, po svemu sudeći, uslediti veliki pritisak i na Beograd da zabrani takve eksperimente. Ti pritisci mogu imati i političke posledice.
U Matičnoj službi beleži se svaka promena u životu građana?
Na osnovu kojih činjenica upisujete decu u matičnu knjigu rođenih?
Da li su roditelji obavešteni da treba da prijave ime?
Ima li ograničenja do kada roditelji moraju da se pojave?
Ako se desi da beba umre posle porođaja?
Kako izgleda potvrda o smrti?
Ima li razlike u upisu mrtvorođenog i živorođenog deteta?
Može li se dobiti umrlica za bebu koja nema ime?
Može li neko da se sahrani bez umrlice?
Da li može naknadno da se da ime umrlom detetu?
Radimo samo sa papirima Šta roditelji, koji sumnjaju da su im ukradena deca, traže od vaše službe?
Ne mogu da dobiju Izvode iz matičnih knjiga rođenih i umrlih?
Mogu li knjige da se falsifikuju?
Kakve tehničke greške?
Roditelje bune neki različiti brojevi?
Više od šest godina ste na čelu službe. Da li u knjigama ima bilo šta što bi moglo da izgleda bar sumnjivo?
Ima li, ipak izuzetaka?
Ima li bar nekih sumnjivih pravilnosti?
Ne mešajte matičare
Može li neko da zabrani roditelju da sahrani svoje dete?
Da li ima slučajeva da je bebe drugih nacionalnosti sahranjivalo porodilište, odnosno JKP "Pogrebne usluge"?
Ipak, roditelji imaju pravo sve da provere?
Krije li nešto Matična služba?
Kakvim uvredama?
Očito da su roditelji izmanipulisani?
Branka Rodić
LONDON - Italijanski lekar Severino Antinori potvrdio je da će se pod njegovom kontrolom u januaru u Beogradu roditi klonirana beba. U toku su završne pripreme za porođaj, rekao je Antinori za londonski "Indipendent". Prema njegovim rečima, nekoliko nedelja kasnije u druge dve zemlje rodiće se još dve klonirane bebe. Americka kompanija "Klonejd" saopštila je u petak da se pod kontrolom njenih naučnika rodilo prvo klonirano ljudsko biće. Jedan nezavisni stručnjak, čije ime "Indipendent" ne navodi, rekao je listu da je 98 odsto siguran u tačnost tvrdnji "Klonejda".
Slobodu smo često morali da stičemo u dvobojima sa spoljnim neprijateljem da bismo je gubili u unutrašnjim duelima, ali smo sada najzad doživeli da nam se spolja prizna da smo slobodni iznutra. Prvi put nas je jedna uticajna institucija svrstala u ono što se zove - slobodan svet. Jugoslavija je, naime, jedna od samo četiri države ( još Brazil, Lesoto i Senegal) koje su ove godine stekle status slobodne zemlje na tabeli američke organizacije "Fridam haus" (FH), posvećene globalnom razvoju demokratije. Put do najvišeg statusa u ovoj specifičnoj, trostepenoj kategorizaciji prešli smo i sporo i munjevito: ciglo 28 godina (izveštaji ove vrste se objavljuju od 1972), sve do promene vlasti 2000, bili smo u grupi neslobodnih nacija, a potom samo jednu godinu u skupini delimično slobodnih, da bismo već ove ušli u elitni klub sasvim slobodnih koji čini 89 od 192 istražene zemlje. Specifično vrednovanje Ulazak u novo društvo stekli smo na osnovu vrednovanja ovdašnjeg stanja političkih prava i građanskih sloboda, koje zajedno podrazumevaju - neometanu izbornu i drugu političku konkurenciju, poštovanje i zaštitu verskih, ekonomskih, jezičkih, polnih i porodičnih prava, kao i slobode ličnosti, štampe, uverenja i udruživanja. Mi, naravno, znamo da se u tim stvarima povremeno i mestimično još ponašamo kao "slonovi u staklenoj bašti", ali FH i ne računa sa savršenstvom nego sa rezultatima u stalnom usavršavanju. Dobijeno priznanje dolazi nam u času kad nam strateški Deda-Mraz ne obećava druge atraktivne spoljnopoliticke paketiće. Unutrašnjim zaplitanjima i potplitanjima - od ustavne povelje do niza neuspelih predsedničkih izbora - kao i skandalom s prodajom vojne opreme Iraku, nedovršenom demokratskom kontrolom nad specijalnim službama, još nekompletiranom saradnjom s Haškim tribunalom, ove godine smo se istakli u kod nas tradicionalno popularnoj disciplini - igranja kola u korist svoje štete. Propustili smo važne šanse za brže kvalifikacije ka Evropskoj uniji, šire privlačenje stranih investitora, dopustivši da izbledi sjaj "nove zvezde" kako su nas zvali odmah posle demokratskih promena. Sklad sa okolinom U situaciji kad se, sa raznih strana, procenjuje da nam je međunarodni imidž, pa i položaj, slabiji nego što je bio pre, recimo, šest meseci, uspon na tabeli FH dolazi više kao podsticajna uteha, nego kao demanti drugih, manje prijatnih, očiglednosti. Zajednica slobodnih okuplja članice koje dominiraju svetskom scenom: iako čine manje od polovine ukupnog broja zemalja i čovečanstva, njih 89 raspolažu sa 89 odsto svetskog bruto proizvoda, prednjačeći po vojnoj, tehnološkoj i ekonomskoj snazi, pa biti među njima iziskuje sposobnost za - svestrani razvoj i prilagodljivost njihovim kriterijumima uspešnosti. Drugim rečima, da bismo opravdali neformalni ali značajan epitet slobodne zemlje, treba još mnogo toga da radimo - na sebi i sa drugima. Na to, uostalom, upućuju drugi dosijei FH: ističu da smo postigli "vidan napredak" u vladavini zakona i liberalizaciji ekonomije, ali da još nismo dostigli nivo potreban za dobijanje zvanja "konsolidovane demokratije i tržišne privrede", koje već imaju Slovenija, Mađarska, Bugarska, Češka... Ulazak na listu slobodnih zemalja, u svakom slučaju, čini nas prvi put potpuno usklađenim sa bližom i širom okolinom: na njoj su sve zemlje Zapadne Evrope (osim Turske koja je kategorisana stepen niže) kao i Centralne i Istočne Evrope. Zemlje nastale iz bivšeg SSSR-a (osim tri baltičke republike), kao i Bliskog istoka (osim Izraela) i Severne Afrike razvrstane su samo u drugu i treću kategoriju. Veća pažnja Da li će nam uopšte, u čemu i kako nešto značiti novi milozvučni status - zavisi pre svega od nas, od toga šta ćemo da učinimo s našim slobodama. "Vašington post" napominje i da će zemlje sa statusom slobodnih koje još grade otvoreno društvo uživati veću pažnju bogatog sveta nego ranije. Napredak u političkim slobodama biće, prenosi list u osvrtu na tabelu FH , uslov za dobijanje pomoći kako od Svetske banke tako i iz Bušovog programa "Milenijumski izazov". Pet milijardi dolara godišnje iz tog svežeg programa biće upotrebljeno - kako je objasnio jedan američki funkcioner - "kao sistem nagrada za ubrzanje progresa, kojim će se reformatorima u zemljama u razvoju dati moćno oruđe za borbu protiv snaga koje se suprotstavljaju transformaciji". Analitičari takav kurs Bele kuće vide i kao deo plana da se terorizam suzbija ne samo silom, nego i postepeno u njegovim korenima, među kojima su siromaštvo i nesloboda mnogih naroda. Zemlje koje su se razvile do članstva u navedenom slobodnom svetu, uostalom, ne ratuju - bar ne međusobno ni unutar sebe. Momčilo Pantelić
KURŠUMLIJA, BEOGRAD - Pet porodica koje sumnjaju da su im deca oteta po rođenju u prokupačkom porodilištu, a zvanično su proglašena mrtvim, nisu dobile adekvatnu dokumentaciju koja se izdaje roditeljima nakon smrti dece po rođenju, ocena je pravnika Odbora za ljudska prava iz Kuršumlije na osnovu uvida u dokumentaciju koju roditelji poseduju. U izjavi za Danas direktor Odbora za ljudska prava iz Kuršumlije Tomislav Maksimović kaže da porodice Momirović iz Dzigolja, Gopić i Milenković iz Prokuplja i Petrović i Gvozdenović iz Kursumlije, sumnjaju da su im deca oteta po rođenju u porodilištu u Prokuplju, u periodu od 1985. do 1995. godine. - Mnoge druge činjenice koje imaju pravnici Odbora navode na sumnju da je reč o trgovini decom. Nijednoj od porodica nije dozvoljeno da vidi svoje bebe pošto je ustanovljena navodna smrt, a takođe im nije uručena ni potrebna dokumentacija u kojoj se konstatuje uzrok smrti. Roditeljima su izdati izvodi iz matične knjige rođenih, ali ne i dokumenti iz matične knjige umrlih - kaže Maksimović. Ove porodice Opštinskom tužilaštvu u Prokuplju podnele su privatnu krivičnu prijavu u kojoj su zatražile pokretanje istrage protiv radnika Ginekološko-akušerskog centra bolnice u Prokuplju i matične službe u opštini.
A. Nosov
BEOGRAD - U Okružnom sudu nastavljeno je suđenje načelnici Ginekološko-akušerske klinike u Višegradskoj dr Miroslavi Pervulov svedočenjem osoblja bolnice, dok se svedoci, koji su je teretili u istrazi nisu pojavili. Dr Pervulov je optužena da je od Milke Milak tražila 1.000 maraka za porođaj njene ćerke Tamare Mijalkovac carskim rezom i da je od supružnika Slobodana i Jelene Stevanović takođe uzela istu sumu za porođaj carskim rezom. Liljana Milinković je svedočila da je bila prisutna u kancelariji dr Pervulov, kada je bila i ostećena Milka Milak. Prema njenim rečima Milak je pretila doktorki zato što nije upozorila još u toku porođaja da beba njene ćerke ima anomalije, a da nije bilo reči o novcu. Navela je da je Milak bila agresivna i da je vikala da ima veze u policiji te da će "doktorka da vidi šta će da je snađe". Milinković je svedočila da je Milak nakon što je izašla iz kancelarije pocepala koverat iz koga je prethodno izvadila nekoliko novčanica od po sto maraka i da je rekla da je to novac za hranu njene unuke. Katarina Vesić, koja je bila ispred kancelarije, svedočila je isto kao Milenković. Milak je ranije svedočila da je dr Pervulov dala ranije novac i da je kada je došla kod nje posle saznanja da beba ima anomaliju vratila novac. Optužena dr Pervulov je raniije pred sudom dala isti iskaz kao i jučerašnji svedoci.
V. Z. Cvijić
Batić je prilikom polaganja zakletve novoizabranih zamenika tužilaca u Skupštini Srbije rekao da je u javnotužilačkoj organizaciji izvršeno oko 75 odsto imenovanja i dodao da je prilikom izbora "verovatno došlo do ogrešenja" o neke ljude koji nisu izabrani. "Međutim, ovo je vreme brzih i hitnih promena. Pozivam vas da ne učestvujete u montiranim političkim procesima, kakvih je bilo u vreme prethodne vlasti", rekao je Batić novim zamenicima tužilaca. Zamenici javnih tužilaca položili su zakletvu u Skupštini Srbije pred predsednikom parlamenta Natašom Mićić, u prisustvu članova Visokog saveta pravosuđa i republičkog javnog tužioca Siniše Simića. Batić je rekao da više "ne sme biti prijava koje završavaju po fiokama", kao i da se mora delovati "brzo i odlučno", bez "lažnih pogodbi". (Beta)
DNK analizom je utvrđeno da su bioloski roditelji Violete Roganović Sima i Slavica Roganović, a ne Milutin i Radojka Manojlović, koji tvrde da im je ćerka ukradena. Bračni par Manojlović iz Sokobanje navodi da je tužilaštvo želelo da što pre zatvori slučaj. Nekolicina roditelja je juče reagovala u medijima navodeći da je "okončavanje" slučaja Manojlović prevara i da postoji niz "čudnih okolnosti" koje ukazuju na nepravilnosti".
Slučaj Manojlović je bio prvi koji je dospeo do pravosuđa i izazvao burne reakcije ostalih roditelja. U Srbiji prema nekim podacima danas oko tri strotine porodica sumnja da su im deca po rođenju ukradena. - Čitava priča je problematična upravo zato što je odbijen zahtev da se formira anketna komisija u Skupštini Srbije. Mi smatramo da je važno uključiti same roditelje u rešavanje problema, a oni su ovim izopšteni, pa je normalno njihovo nezadovoljstvo. Iako je DNK analiza pouzdana metoda postoje različite mogućnosti da dođe do određenih odstupanja - navodi advokat Jukoma Mirna Kosanović ocenjujući da postoji određena sumnja da se "čitava priča rešava u korist državnih organa". U Jukomu navode da je zdravstvena inspekcija utvrdila određene nepravilnosti u papirima medicinskih institucija koje roditelji optužuju za krađu beba, ali dosad ništa zvanično nije obelodanjeno. Prema poslednjim izjavama roditelja najveći problem predstavlja zid na koji nailaze u medicinskim institucijama, kada zatraže dokumentaciju o smrti novorođenčadi, a često se, prema njihovim rečima, dešava da jedna medicinska ustanova izda dva različita dokumeta o istim slučajevima. Z. Miladinović - A. Nosov
Ovako Milutin Manojlović iz Sokobanje, čovek koji bi se moglo reći predstavlja "mozak" tima roditelja koji pokušavaju da dokažu da u Srbiji više od 30 godina postoji organizovana krađa dece u porodilištima, počinje priču kako je, posle 23 godine, u beogradskoj porodici Roganović pronašao svoju navodno umrlu kćerku Nikoletu, sada Violetu. - Porodica Manojlović je, prema oceni doktorskih tragača, ispunjavala uslove - nastavlja Manojlović. - Mi smo tada živeli u Beogradu. Neca je radila u "Investbanci", gde se kao čistačica na određeno vreme zaposlila i moja sestra, koja je zajedno sa mojom majkom učestvovala u krađi. Neca joj je pomogla da falsifikuje radnu knjižicu i postane šalterski radnik. Zbližile su se, postale prijateljice. Neca je imala jake veze sa Asimom Kurjakom, ginekologom iz Zagreba. U "Investbanku" je kao klijent dolazio i Aleksandar Marković, koji je kasnije potpisao potvrde o životu i smrti mojih blizanaca. Kada je u novinama prvi put izašla potvrda sa potpisom gospodina Markovića, odmah mi se javila Neca. Kaže, šta je sad ovo Mićo, Marković je fin covek, ja sam razgovarala sa njim. Tako meni počinje da se odmotava film... Mic po mic, Neca meni prizna da zna da mi je ćerka plava i visoka i da će doktori da me ubede da ona nije živa i da je sada u porodici Roganović. Prvo sam tužbu bio napisao protiv N. N. pocinilaca, a kasnije sam za krađu deteta optužio poimence i moju majku i polusestru i sve doktore koji su na sumnjive papire stavljali potpise. Ali, kako ste Vi znali da je devojka koja ide u školu sa Vašim sinom, odnosno svojim bratom blizancem, baš Nikoleta? - Slučajnost je bila da svi krenu u istu školu. Bog ih je samo čuvao da se, znate već, ne zbliže. Dokumentacija u školi je pokazala da Nikoletin "papirnati otac" ima različite podatke o datumu i mestu rođenja na dokumentima Nikolete i njene sestre. Onda smo kombinatorikom brojeva iz datuma rođenja "provalili" šifre u kojoj "bela mafija radi". Na naše pitanje da li je gospođa Neca, koja je otkrila tako šokantne podatke, ispitala policija i da li je to zaista ona dama koja je letos, u njegovoj kući u Sokobanji, na sastanku nekoliko porodica iz Srbije , tvrdila da nije vračara ali da ima velike sposobnosti za koje ni sama ne zna kolike su, da podiže paralizovanu decu na noge, leči od homoseksualizma i gotovo sve zna o organizovanoj krađi dece u Srbiji, kaže: - Gospođa Vera, koju vi spominjete, nije više anonimna. Izašla je iz javnosti i to je sasvim druga osoba koja nam pomaže i koja nam je otvorila oči. SUP i svi ostali klate žicu po kojoj idemo i hoće da nam imputiraju da nas vodaju nekakvi vidari, nekakve babe Vange. Da li je neka baba Vanga mogla da izmeša svu tu dokumentaciju po bolnicama i matičnim službama? Koliko znam, gospođa Vera nema takvih sposobnosti i to pitanje je trebalo njoj lično da uputite. Za moje dete, zatražio bih pomoć i od vanzemaljaca, ko to može da mi zabrani. Ako neko ume da čita šifre kojim se služi mafija, onda sam i ja vidovit. Manojlovići su pošto su, kako kažu, "provalili" šifre mafije, dobili priznanje Nece i "imali još neke naznake", obazrivo saopštili Nikoleti da su joj ustvari biološki roditelji. Devojka se i sama zainteresovala i zatražila je dokumentaciju u Kruševcu, gde je navodno rođenja, ali tamo, po rečima Miltina, ništa nije dobila. Sastali su se Milutinovići sa gospođom Roganović, ali se na tom sastanku istina nije saznala. Nikoleta je počela da dolazi u Sokobanju, gde ju je njihova prijateljica Vera krstila. Nakon što su se u novinama pojavile slike devojke i njene navodne biološke porodice, Nikoleta je prekinula svaki kontakt sa Sokobanjom. - Ne želimo da je uznemiravamo - kaže Milutin. - Sve je to za nju bilo dovoljno bolno. To je sada njena borba i ona sama treba da odluči. - Mi idemo korak ispred SUP-a, imamo posla s mafijom i to je razumljivo. Morali smo da se obezbedimo, da nas ne pohapse i proglase ludima - ističe Manojlović. - Dok su svi spavali, moja kćerka i ja smo izvršili analizu krvi. Taj dokument čuvam u fioci i neću ga nikome dati. Slavica Marković
BEOGRAD - Najmanje četvrtina od 500 zamenika javnih tužilaca u Srbiji ostaje bez posla, jer nisu reizabrani na poslednjem konkursu, saznaje nezvanično „Blic“ iz dobro obaveštenih izvora. Izabrani zamenici javnih tužilaca iz cele Srbije trebalo bi danas da polože zakletvu u Skupštini Srbije. Prema informacijama „Blica“, na ovom konkursu samo u Republičkom javnom tužilaštvu od 24 zamenika nije izabrano njih desetoro. Istovremeno, sistematizacija radnih mesta predvida da u RJT radi ukupno 39 zamenika, pa je raspisan dodatni konkurs za prijem 17 novih. U beogradskom okružnom tužilaštvu od 52 zamenika reizbor nije prošlo njih 12, a slična situacija je i u ostalim okružnim i opštinskim tužilaštvima.
Zamenike javnih tužilaca bira Visoki savet pravosuđa koji čini devet članova. Stalni članovi su: Leposava Karamarković, predsednik Vrhovnog suda Srbije, Siniša Simić, republički javni tužilac, Vladan Batić, ministar pravde, Vladimir Šešlija, predsednik Advokatske komore Srbije, i Zoran Tomić, predstavnik Skupštine Srbije. U sastavu Saveta su i četiri promenljiva člana koje imenuje republički javni tužilac. Iako odluka o izboru tužilaca još nije zvanično objavljena, za one koje nisu izabrani 16. decembra objavljen je još jedan konkurs za dodatni prijem. Prema saznanjima „Blica“, većina neizabranih tužilaca smatra da na novom konkursu sigurno neće biti izabrani. Inače, pojedini tužioci podneli su Ustavnom sudu Srbije inicijativu za ocenjivanje ustavnosti nekih članova Zakona o javnom tužilaštvu. Prema njihovim tvrdnjama, oglas je objavljen u trenutku kada nije važio nijedan propis vezan za ovu oblast, a razrešenje tužilaca se može obavljati samo po zakonski propisanom postupku.
Z. Dojić
Manojlović ističe da u "tužilaštvu leži zec" i da će zbog toga zatražiti izuzeće tužioca Snežane Bogdanović.
NIŠ - Saopštenje Drugog opštinskog tužilaštva u Beogradu o okončanju DNK analize i istražnih radnji u "slučaju krađe novorođenčadi" (konkretno o slučaju Violete Roganović, iz Beograda), iniciralo je i jučerašnji zvaničan izveštaj Sekretarijata MUP Srbije u Nišu o brojnim krivičnim prijavama i izvršenim operativnim i istražnim radnjama. Naime, SUP Niš je od 23. jula ove godine naovamo primio preko 40 prijava (isto toliko je upućeno i Opštinskom javnom tužilaštvu u Nišu) roditelja koji sumnjaju da su im deca posle rođenja ukradena, da su ostala živa i data drugome, iako je njima rečeno da su umrla. Poručnik Nebojša Petković, rukovodilac grupe za suzbijanje krvnih i seksualnih delikata u niškom SUP-u, posebno je naglasio: - I mi, u policiji, i druge nadležne službe radili smo na proveri sumnji većeg broja roditelja koji su podneli krivične prijave da su im deca pre više godina ukradena. Proveravali smo dokumentaciju na Ginekološko akušerskoj-klinici niškog Kliničkog centra, na Institutu za patologiju, u bolničkoj kapelli u Nišu, Centru za socijalni rad i Matičnoj službi Opštine Niš. Uvidom je utvrđeno da u nekoliko slučajeva postoje manjkavosti u administracijama, jer nije potpuna dokumentacija, da ima grešaka u upisu, nepotpunih dokumenata i podataka. Ali, to je samo u vrlo malom broju slučajeva. Postupajući po svim krivičnim prijavama podnetim od letos do sad, nismo nigde pronašli osnovanost sumnje u izvršenje krivičnih dela, odnosno da je u bilo kom slučaju bilo krađe novorođenčadi. Policija je razgovarala i sa roditeljima, gde žive deca za koju su, pak, drugi roditelji sumnjali da su njihova i da su ukradena, ističe poručnik Petković i dodaje: - Utvrđeno je da su navodno sumnjivi roditelji, navedeni u prijavama, ili biološki roditelji dece ili ljudi sa urednom dokumentacijom za usvojenje. Rađeno je i nekoliko DNK analiza i sve su odbacile i otklonile i najmanju sumnju da su deca, koja su proveravana zajedno uz roditelje, ukradena. Očigledno je, jer smo tražili odgovor na pitanje odakle potiču navodni podaci o krađama dece, da su mnogi roditelji čija su deca zaista umrla prilikom ili odmah posle rođenja, naseli na izmišljene priče gatara i navodno vidovitih žena, da su zavedeni u svom ponovo izazvanom bolu. Suština posle svega je da zaista postoji u malom broju slučajeva nepotpuna dokumentacija, ali ni to ne navodi na sumnju da je krađe dece i bilo. Toma Todorović
Da li će se posle DNK analiza članova porodice Roganović, kojima je utvrđeno da su Simo i Slavica Roganović biološki roditelji Violete Roganović, konačno s mrtve tačke krenuti afera krađe beba u srpskim porodilištima? Prema saopštenju za javnost Drugog opštinskog javnog tužilaštva u Beogradu, verovatnoća da su Roganovići Violetini biološki roditelji iznosi 99,9999 odsto, što je za tužilaštvo dovoljno da zatvori fascikle o ovom do sada medijski najeksponiranijem slučaju, u kojem Milutin i Radojka Manojlović iz Sokobanje tvrde da je njihova ćerka proglašena mrtvom, a zatim poklonjena Roganovićevima. "Papirnati" roditelji
Naše zakonodavstvo ne propisuje koliko gena treba da se analizira, dok je u svetu drugačije. Recimo, Kodis sistem definiše gene koje laboratorija treba da analizira, kako bi rezultati bili validni pred američkim sudovima. Milutin Manojlović je pokrenuo slučaj krađe beba u Srbiji i neformalni je koordinator više od 300 porodica u Srbiji koje veruju da su njihove bebe davno proglašavane mrtvima, a potom u sistemu velike zavere, prodavane "papirnatim" roditeljima. On ne veruje u rezultate DNK analize prema kojima Violeta Roganović nije njegova ćerka. Naprotiv, on je siguran da su rezultati DNK analize čist falsifikat. Dva puta je država, kaže on mirnim glasom, u toku 23 godine moju ćerku poklonila porodici Roganović - prvi put 1979, a drugi put 23. decembra 2002. godine. "Da li zaista imamo najsavremenije aparate na svetu pa je stepen preciznosti tako visok? Ili je, kako sumnjam, krv Violete Roganović, za koju tvrdim da je moja ćerka Nikoleta Manojlović, uzeta i podeljena u tri epruvete, jer se samo tako može opravdati takav stepen preciznosti. Imali smo neke naznake odranije da će biti ovakav scenario, jer nam je javni tužilac Snežana Bogdanović još pre četiri meseca rekla da je Violetina ili Nikoletina krv data na analizu još tada i da se čekaju rezultati. Bogdanovićeva je pretila da će izdati nalog za moje hapšenje, kada rezultati budu u korist Roganovićevih. Čekam policiju da dođe po mene". Zahtev porodica Manojlović najavljuje da će tražiti izuzeće javnog tužioca Drugog opštinskog javnog tužilaštva Snežane Bogdanović. "Učiniću to zato što za 12 meseci nije omogućila suočenje sa licima koja sam naveo kao učesnike u zaveri otmice mog deteta čiji se potpisi nalaze na dokumentima za moje dete - kako u bolnici, tako i u organima uprave, odnosno matičnim službama", precizirao je Manojlović, nagoveštavajući da će isti zahtev uputiti i ostale porodice. Dvadesetosmogodišnja Slavica Milanović traži brata rođenog 27. septembra 1975. godine. Njena majka Mirjana porodila se u bolnici "Narodni front". "Dete je bilo zdravo i pravo, ocenjeno je izmedu 9 i 10". Dokumentacija je neuredna, dopisivana i njeni roditelji kažu da imaju sva prava da sumnjaju da im je dete oteto. "Ako se DNK već radi, poštenije je da DNK rade obe porodice, ,papirnati’ i biološki roditelji. Apelujem na ,papirnate’ roditelje da nam se pridruže da zajednički utvrdimo istinu. Ovo je velika farsa i velika laž. Sa Manojlovićima se čujemo svakodnevno i koordiniramo akcije", kaže Slavica Milanović. A. Apostolovski NIŠ - Jučerašnje saopštenje Drugog opštinskog tužilaštva u Beogradu o okončanju DNK analize i istražnih radnji u "slučaju krađe novorođenčadi" (konkretno o slučaju Violete Roganović iz Beograda) iniciralo je današnji zvaničan izveštaj Sekretarijata MUP Srbije u Nišu o brojnim krivičnim prijavama i izvršenim operativnim i istražnim radnjama. Naime, SUP Niš je od 23. jula ove godine, naovamo, primio više od 40 prijava (isto toliko je upućeno i Opštinskom javnom tužilaštvu u Nišu) roditelja koji sumnjaju da su im deca posle rođenja ukradena, da su ostala živa i data drugome, iako je njima rečeno da su umrla. Poručnik Nebojša Petković, rukovodilac grupe za suzbijanje krvnih i seksualnih delikata u niškom SUP-u, posebno je naglasio: - I mi u policiji i druge nadležne službe radili smo na proveri sumnji većeg broja roditelja koji su podneli krivične prijave da su im deca pre više godina ukradena. Proveravali smo dokumentaciju na Ginekološko- akušerskoj klinici niškog Kliničkog centra, na Institutu za patologiju, u bolnickoj kapeli u Nišu, Centru za socijalni rad i Matičnoj službi opštine Niš. Uvidom je utvrđeno da u nekoliko slučajeva postoje manjkavosti u administracijama, jer nije potpuna dokumentacija, da ima grešaka u upisu, nepotpunih dokumenata i podataka. Ali, to je samo u vrlo malom broju slučajeva. Postupajući po svim krivičnim prijavama podnetim od letos do sada, nismo nigde pronašli osnovanost sumnje u izvršenje krivičnih dela, odnosno da je u bilo kom slučaju bilo krađe novorođenčadi. Policija je razgovarala i sa roditeljima, gde žive deca za koju su, pak, drugi roditelji sumnjali da su njihova i da su ukradena, ističe poručnik Petković, i dodaje:
T. Todorović DNK analizi nije izmakao ni počivši američki predsednik Tomas Džeferson, koji je živeo pre, otprilike, dva stoleća, a čak ni egipatski faraoni, iako su vladali pre tri-četiri hiljade godina!
Tačnost dokazivanja roditeljstva, plemenitog porekla ili nepočinstva svake vrste (zločin, silovanje itd.) gotovo je stopostotna, ako ispitujete molekul dezoksiribonukleinske kiseline (DNK). Naravno, ništa u prirodi, a ni ljudskim postignućima ne može se izjednačiti sa stoprocentnom verovatnoćom, jer uvek postoji jedno malecko "ali". Najčešce se uzima uzorak (malo) krvi jedne ili više osoba (može vlas kose, delić kože i da ne nabrajamo), iz kojeg se izdvoji ćelija, a iz ćelije DNK. U ovom molekulu postoje mnogi "obeleživači", stručno nazvani markeri. Ispitivačima preostaje da uporede markere iz nekoliko ili znatno više uzoraka i ustanove sličnost. Ako se sve slaže, pouzdanost dostiže, čak, 99,99 odsto! Danas nema pouzdanijeg postupka za dokazivanje naslednih sličnosti i različitosti. Gotovo je nemoguće pogrešiti, ističe profesor dr Vladimir Glišin iz Instituta za molekularnu genetiku i genetičko inženjerstvo u Beogradu. U glavnom gradu tri istraživačke ustanove imaju stručnjake i opremu za DNK analize: Institut za molekularnu genetiku i genetičko inženjerstvo, Biološki fakultet i Institut za sudsku medicinu koji je, uzgred, najsavremenije opremljen.
I, na kraju, podsetimo se zlosrećnog Tomasa Džefersona. Prvi čovek SAD imao je običaj da se blisko druži sa služavkama tamne puti. Posle gotovo dva veka potomci ovih žena tražili su da se utvrdi da li su oni malčice od predsedničke loze. U čuvenom časopisu "Nejčr" obelodanjen je naučni članak koji je potvrdio da su bili u pravu.
S. M. S.
BEOGRAD - Zakon o izmenama i dopunama Zakonika o krivičnom postupku koji sadrži posebne odredbe o postupku za krivična dela organizovanog kriminala i omogućava primenu republičkog zakona za borbu protiv organizovanog kriminala, u petak stupa na snagu. Novine u zakonu su instituti svedoka saradnika koji je pripadnik kriminalne organizacije, kao i prikrivenog islednika kojeg će određivati ministar nadležan za unutrašnje poslove. Zakon kaže da svedok saradnik može biti i osloboden kazne pod uslovom da postoje olakšavajuće okolnosti predviđene zakonom koje omogućavaju oslobađanje ili ublaženje kazne. Prikriveni islednik moći će, ako postoji naredba istražnog sudije, da snima razgovore, ulazi u tuđ stan ili druge prostorije. On će biti lice koje je zaposleno u državnim organima. Prikriveni islednik moći će da bude saslušan kao svedok, ali njegov identitet neće biti otkriven. Podaci o saslušanju predstavljaće državnu tajnu. Takođe, i prilikom saslušanja svedoka saradnika javnost će biti isključena osim ako veće sudija, na predlog državnog tužioca i uz saglasnost svedoka, ne odluči drugačije. Ovim se praktično uvodi institut zaštićenog svedoka. Ako se krivično delo iz oblasti organizovanog kriminala na drugi način ne bi moglo otkriti istražni sudija, na zahtev državnog tužioca, može prema osumnjičenom licu ili grupi kriminalaca odobriti simulirane poslovne usluge, sklapanje simuliranih pravnih poslova i angažovanje prikrivenih islednika. Ova mera trebalo bi da omogući i efikasniju borbu protiv trgovine drogom i drugih teških krivičnih dela. Zakon je objavljen u Službenom listu SRJ 19. decembra, a stupa na snagu 8 dana od dana objavljivanja, što znači za dva dana.
I. Stojković
NIŠ - Rezultati istrage sprovedene na osnovu 40 krivičnih prijava roditelja koji tvrde da su im deca ukradena još prilikom rođenja, nisu potvrdili njihove sumnje ni u jednom slučaju, saopšteno je juče u niškoj policiji. - Proverili smo dokumentaciju i svim institucijama koje su dovodene u vezu sa ovim događajem, uključujući Ginekološku kliniku, Sudsku medicinu i Centar za socijalni rad ali nismo pronašli ništa sumnjivo. Tačno je da je u manjem broju slučajeva bilo propusta u dokumentaciji, ali ovo pripisujemo - administrativnim greškama - rekao je Nebojša Petković, rukovodilac Odseka za krvne delikte MUP-a Niš. On je istakao da je bilo provera i na osnovu tvrdnji roditelja da su pronašli svoju decu, ali da se pokazalo da su one bile neosnovane. Grupa roditelja koji sumnjaju da su im deca ukradena juče je Opštinskom javnom tužiocu Aleksandru Petkoviću uručila dopis u kojem se izražava sumnja u rezultate DNK analize koja je pokazala da Violeta Roganovic nije kći Milutina i Radojke Manojlović koji tvrde da im je ona oduzeta kao beba. Petković je odbacio ove navode ali je najavio da će dopis dostaviti Opštinskom tužilaštvu u Beogradu u čijoj je nadležnosti ovaj slučaj. Policija je za aferu sa ukradenom decom optužila vračare koje"koriste tuđu nesreću" te lansiraju netačne tvrdnje radi uzimanja novca. D. K.
NIŠ - Rezultati istrage sprovedene na osnovu 40 krivičnih prijava roditelja koji tvrde da su im deca ukradena prilikom rođenja nisu potvrdili njihove sumnje ni u jednom slučaju, saopšteno je juče u niškoj policiji. - Proverili smo dokumentaciju u svim institucijama koje su dovođene u vezu sa ovim događajima, uključujući i Ginekoločku kliniku, Sudsku medicinu i Centar za socijalni rad , ali nismo utvrdili ništa sumnjivo. Tačno je da je u manjem broju slučajeva bilo propusta u dokumentaciji, ali smo to pripisali administrativnim greškama - rekao je rukovodilac Odseka za krvne delikte niškog SUP Nebojša Petković. On je dodao da je policija proverila i tvrdnje roditelja da su pronašli svoju decu, ali da su i one bile neosnovane. Grupa roditelja koji sumnjaju da su im deca ukradena juče je Opstinškom javnom tužiocu Aleksandru Petkoviću uručila dopis u kojem se izražava sumnja u rezultate DNK analize koja je pokazala da Violeta Roganović nije kđi Milutina i Radojke Manojlović, koji tvrde da im je ona oduzeta kao beba. Petković je odbacio te navode ali je najavio da će dopis dostaviti Opštinskom tužilaštvu u Beogradu u čijoj je nadležnosti ovaj slučaj. Z. M.
BEOGRAD - DNK analize potvrdile su da je Violeta Roganović biološka ćerka svojih roditelja, a ne Milutina i Radojke Manojlović, koji su posumnjali da je reč o njihovom detetu oduzetom neposredno posle rođenja u beogradskoj klinici "Narodni front" - navode u Drugom opđtinskom javnom tužilaštvu u Beogradu. Manojlovići su podneli krivičnu prijavu protiv NN lica zbog otmice svoje ćerke, rođene 1979. godine u toj bolnici, za koju im je rečeno da je neposredno po rođenju umrla. Pošto su Manojlovići izrazili sumnju da je Violeta Roganović njihova ćerka, pravosudni organi su predložili njenim roditeljima Slavici i Simi Roganoviću da se, zajedno sa devojkom, podvrgnu DNK analizi.
Uz pristanak Roganovića, institut za sudsku medicinu obavio je analizu, koja nedvosmisleno pokazuje da su Simo i Slavica biološki roditelji Violete Roganović.
Milutin i Radojka Manojlović podneli su krivičnu prijavu protiv N.N. izvršioca krivičnog dela oduzimanja maloletnog lica i promene porodičnog stanja, tvrdeći da je "devojka koja nosi prezime i ime Roganović Violeta u stvari njihova ćerka Nikoleta". Porodica Manojlović je tvrdila da je njihova ćerka Nikoleta živa, iako su i u bolnici "Narodni front" i u Institutu za neonatologiju, kao i u opštini Savski venac, tvrdili da je umrla, a za to je postojao i obdukcioni zapis i druga prateća dokumentacija. Kako bi se utvrdilo ko su bioloski roditelji Violete roganović, Medicinski fakultet - Institut za sudsku medicinu je, po naredbi Drugog opštinskog suda u beogradu, pozvao Violetu, Slavicu i Simu Roganovića radi uzimanja bioloških uzoraka za DNK analizu. Na osnovu nalaza, mišljenja i laboratorijskog izveštaja utvrđeno je da dobijeni DNK profil upućuje na zaključak da su Simo i Slavica Roganović biološki roditelji Violete Roganović s verovatnoćom većom od 99,9999 odsto, navodi se u saopštenju i dodaje da je verovatnoća da na planeti postoji par osoba koji je genetički identičan Violetinim roditeljima jednaka nuli.
Drugo opštinsko javno tužilaštvo u Beogradu saopštilo je juče da je po njegovoj naredbi Institut za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu uzeo neophodne biološke uzorke za DNK analizu porodice Roganović i utvrdio da su Simo i Slavica Roganović biološki roditelji Violete Roganović, sa verovatnoćom većom od 99,9999 odsto. Dvadesettrogodišnja Violeta Roganović iz Beograda postala je poznata široj javnosti pošto su Milutin i Radojka Manojlović iz Sokobanje, sprovodeći privatnu istragu, saopštili da je Violeta zapravo njihova ćerka, koja je pod misterioznim okolnostima proglašena mrtvom, a zatim predata porodici Roganović. Ovaj slučaj pokrenuo je veliku aferu o krađi beba u porodilištima i sada više od 300 porodica u Srbiji sumnja da njihova odojčad nisu umrla, već da su predata "papirnatim" roditeljima. Neke od tih priča sežu u šezdesete godine i, iako su ti slučajevi za pravosuđe krivično-pravno zastareli, zbog velikog interesovanja javnosti, Drugo opštinsko javno tužilaštvo u Beogradu, preduzelo je neophodne zakonske mere za utvrđivanje činjeničnog stanja. U saopštenju Drugog opštinskog javnog tužilaštva, navodi se da je verovatnoća dobijanja ovakvih genetičkih rezultata u DNK analizi porodice Roganović pet hiljada milijardi puta veća ako su Simo i Slavica Roganović biološki roditelji Violete Roganović, nego da su druge osobe iz bele ljudske populacije njeni roditelji. "Verovatnoća da na našoj planeti postoji par osoba koji je geneticki identičan roditeljima Violete Roganović jednak je nuli, i na osnovu izvršenih DNK analiza i dobijenih rezultata, komisija veštaka iz Instituta za sudsku medicinu potvrđuje da su Simo i Slavica Roganović biološki roditelji Violete Roganović", ukazuje se u saopštenju i podseća se da je u Prvom odeljenju SUP-a Beograd obavljen informativni razgovor sa porodicom Roganović, na osnovu krivične prijave porodice Manojlović. Dok nam javni tužilac Drugog opštinskog javnog tužilaštva Snežana Bogdanović kaže da je posle DNK analize slučaj Manojlović za tužilaštvo okončan, jer je bračni par iz Sokobanje upirao prstom u Violetu i govorio: "To je naša ćerka", Milutin Manojlović smirenim glasom kaže za "Politiku": "Psihološka drama se nastavlja. Očekivao sam ovakav nalaz, ali, kako da verujem DNK analizi, kada moja žena ima dve potvrde da ima dve različite krvne grupe, iz iste zdravstvene ustanove". Milutin Manojlović ukazuje da je zajedničko za više od 300 porodica da nisu dobili adekvatna dokumenta u godinama kada su gubila decu. Nema deteta, ali, ni dokumentacije o smrti deteta. Kažu nam, zašto tražite dokumentaciju posle 20 godina. Imamo kočnice u opštinama, a ako se obratimo bolnicama, kažu, zatureno, poplavljeno. Sistem grešaka u bolnicama i matičnim službama štiti sistem organizovanog kriminala od otkrivanja. Majci se izda samo otpusna lista, roditeljima tada nije ni do čega, mi smo odlazili kući. Mislili smo da je dete mrtvo. To dete se daje drugoj majci, a ako nekada biološka majka posumnja, i krene da traži pravu dokumentaciju, njoj se kaže, žao mi je - greška. On takođe kaže da pristaje na DNK analizu, ali, traži da mu se napismeno navede gde će ona biti izvršena i ko će to učiniti. "Tek sada počinje prava borba sa organizovanim kriminalom u slučaju krađe beba".
Aleksandar Apostolovski
BEOGRAD - DNK analize potvrdile su da je Violeta Roganović biološka ćerka svojih roditelja, a ne Milutina i Radojke Manojlović, koji su posumnjali da je reč o njihovom detetu oduzetom neposredno posle rođenja u beogradskoj klinici Narodni front, saopšteno je danas iz Drugog opstinskog javnog tužilaštva u Beogradu. Manojlovići su podneli krivičnu prijavu protiv NN lica zbog otmice svoje ćerke, rođene 1979. godine u toj bolnici, za koju im je rečeno da je neposredno po rođenju umrla. Pravosudni organi su predlozili Violetinim roditeljima Slavici i Simi Roganoviću da se, zajedno s devojkom, podvrgnu DNK analizi. Uz pristanak Roganovića, Institut za sudsku medicinu obavio je analizu, koja nedvosmisleno pokazuje da su Simo i Slavica biološki roditelji Violete Roganović. Manojlovići su jedna od porodica u Srbiji koja u poslednjih nekoliko meseci javno optužuje lekare srpskih porodilišta za otmicu njihove tek rođene dece, a koja su posle rođenja proglašena mrtvima.
(Beta)
U Predlogu zakona o slobodnom pristupu informacijama državni organ koji poseduje informaciju koja je zavedena kao tajna dužan je da podnosiocu zahteva za informaciju da detaljno objašnjenje o razlozima zbog kojih je ta informacija određena kao tajna i da, ukoliko postoje neki delovi koji se mogu obelodaniti, podnosilac zahteva slobodno može da ih dobije. Takođe, predviđeno je da ukoliko u određenom roku podnosilac zahteva za informaciju ne dobije odgovor, ima prava da se obrati narodnom advokatu. Takođe, definisano je da svaki državni organ mora imati predstavnika za odnose sa javnošću ili takozvanog "duvača u pištaljku", koji će građanima i medijima pružati informacije. Ovaj predlog zakona o slobodnom pristupu informacijama usko je povezan sa Zakonom o javnom informisanju, kao i sa institucijom narodnog advokata. Najteže je javnosti da stupi u kontakt i dobije informacije o organima kao sto su Vojska, policija, pravosuđe i druge državne institucije, ali se njihovo oglašavanje u javnosti može očekivati kada neko od nosilaca političkih funkcija pokuša da ospori odluke i postupke koje ti organi sprovode. Tako, na primer, ukoliko građanin traži informaciju od Saveznog ministarstva odbrane, pored zahteva koji dostavlja službi za odnose sa javnošću, postoji realna mogućnost da odgovore dobije uz zakašnjenjem od po nekoliko meseci. Ukoliko ih uopšte dobije. Centar za proučavanje alternativa tokom 2001. sprovodio je eksperiment - mediji, nevladine organizacije, međunarodne institucije i građani zahtevali su od državnih organa odgovore na postavljena pitanja. Od 15 zahteva čiji su rezultati prikazani u tabeli ove nevladine organizacije, zvaničan odgovor je stigao tek na četiri i to od gradskih i opštinskih vlasti. Autori istraživanja zaključuju da je najpouzdanji način da se do informacije dođe - podnošenje zahteva korišćenjem ličnog poznanstva. Prava građana na pristup i dostupnost informacijama se, kako se navodi u istraživanju, ne postuju u potpunosti. "Odnos službi i službenika javnih institucija prema građanima karakteriše ad hoc pristup, odnosno odsustvo primene jedinstvenog pristupa sa definisanim procedurama u oblastima dostupnosti javnih informacija", jedan je od zaključaka. Uočljiva je praksa rada, navodi se dalje, koju u formalnom smislu karakteriše inercija, odnosno primena procedura koje su više posledica navike nego odraz poštovanja ustava i zakona. Ovakva praksa, zaključuju priređivači, ima kao rezultat voluntarizam u radu službenika javnih službi. "Jasno je da princip dobre volje službenika u funkcionisanju države i njenih službi na različitim nivoima nije garancija poštovanja prava građana". Među onima koji imaju problema s dolaskom do informacija su i novinari. Neretko se novinarima našeg lista dešava da odgovor ne stigne, da kasni nedeljama, da upitani za odgovor reaguju tek nakon objavljivanja tekstova u kojima nema njihove reakcije iz prostog razloga što nije stigla na vreme. Nisu retki slučajevi političara koji, uvređeni iz raznih razloga, ne žele da komuniciraju s pojedinim medijima ili novinarima. Centar za proučavanje alternativa u svom prošlogodišnjem istraživanju konstatuje da, kada je reč o novinarima i predstavnicima domaćih i stranih nevladinih organizacija, kao karakteristično izdvaja: odsustvo pisanih tragova u razmeni informacija, "zaobilaženje" procedura, odnosno oslanjanje na lična poznanstva i kontakte, i veća otvorenost predstavnika vlasti za komunikaciju s predstavnicima stranih nevladnih organizacija. Domaćim nevladinim organizacijama, kako se zaključuje u istraživanju "Dostupnost javnih informacija" čiji su priređivači dr Steva Lilić i Ivana Aleksić, nije odgovoreno ni na jedan od zahteva postavljenih u eksperimentu. Iako se zna da su optužnice, ukoliko nije drugačije definisano, javne, građani i mediji veoma teško dolaze do njihovog sadržaja, već se u šturim saopštenjima za javnost daju samo najvažnije pojedinosti, dok preciznih podataka uglavnom nema. Predlog zakona o slobodnom pristupu infomacijama vrlo je važan i za medije, te ako se poveže s ugovorom novinara i sadašnje političke elite, pre 5. oktobra, može se konstatovati da se predugo čeka na donošenje zakonoskih rešenja. Čini se da će za donošenje ovog zakona prvo biti neophodno prekrajanje političke scene, jer je u ovom trenutku teško očekivati politički konsenzus oko ma kog pitanja, uprkos deklarativnom zalaganju svih stranaka za "transparentnost" u radu državnih organa. Sada građani često mogu doživeti da informacija o radu lokalnih organa vlasti "nije njihov problem i da o tome ima ko da brine". Pogotovu ako u palanačkim sredinama pripadaju drugačijem korpusu u odnosu na onaj koji vlada, mogu biti izbačeni iz institucija ili onemogućeni da bilo šta promene. Ista je situacija sa novinarima. U Srbiji, prema objavljenim podacima i pojedinačnim primerima, nema slobodnog pristupa informacijama i poštuje se pravilo da ono što je servirano moraš jesti bez obzira na to da li ti se jede baš ta vrsta hrane. Andrej Nosov
BEOGRAD (Beta) - DNK analize potvrdile su da je Violeta Roganović biološka ćerka svojih roditelja, a ne Milutina i Radojke Manojlović, koji su posumnjali da je reč o njihovom detetu, oduzetom neposredno posle rođenja u beogradskoj klinici "Narodni front", saopšteno je juče iz Drugog opštinskog javnog tužilaštva u Beogradu. Manojlovići su podneli krivičnu prijavu protiv NN lica zbog otmice svoje ćerke, rođene 1979. godine u toj bolnici, za koju im je rečeno da je neposredno po rođenju umrla. Pošto su Manojlovici izrazili sumnju da je Violeta Roganović njihova ćerka, pravosudni organi su predložili njenim roditeljima Slavici i Simi Roganoviću da se, zajedno s devojkom, podvrgnu DNK analizi. Uz pristanak Roganovića, Institut za sudsku medicinu obavio je analizu, koja nedvosmisleno pokazuje da su Simo i Slavica biološki roditelji Violete Roganović.
Manojlovici su jedna od porodica u Srbiji koja u poslednjih nekoliko meseci javno optužuje lekare srpskih porodilišta za otmicu njihove tek rođene dece, a koja su posle rođenja proglašena mrtvima.
BEOGRAD - Na osnovu DNK analize utvrđeno je da su Simo i Slavica Roganović biološki roditelji Violete Roganović, čime su opovrgnute tvrdnje porodice Manojlović iz Sokobanje da je Violeta zapravo njihova ćerka, za koju su im rekli da je umrla odmah po rođenju, saopštilo je Drugo opštinsko javno tužilaštvo. Kako stoji u saopštenju, verovatnoća da su Roganovići pravi Violetini roditelji veća je od 99,9999 odsto, a šanse da na planeti postoji još jedan par osoba koji je geneticki identičan roditeljima Violete Roganović ravne su nuli. DNK analiza članova porodice Roganović urađena je na Institutu za sudsku medicinu na Medicinskom fakultetu po nalogu Drugog opštinskog suda u Beogradu, a na osnovu krivične prijave Milutina i Radojke Manojlović iz Sokobanje. Bračni par Manojlović podneo je prijavu protiv nepoznatog izvršioca zbog „oduzimanja maloletnog lica i promene porodičnog stanja“. Oni su tvrdili da je njihova ćerka živa i da se nalazi kod porodice Roganović, iako su lekari GAK „Narodni front“, Instituta za neonatologiju i opštine Savski venac još 1979. godine rekli da im je ćerka umrla, za šta postoji i obdukcioni zapisnik, kao i sva prateća dokumentacija u vezi sa smrću deteta, saopštava sud. Kako se navodi u saopštenju suda, DNK analiza je naložena, kako bi sudski veštaci dali stručno mišljenje o tome da li su Roganovići Violetini biološki roditelji, s obzirom na to da se već nekoliko meseci u javnosti provlače tvrdnje mnogobrojnih roditelja, između ostalog i Manojlovića, da su im deca, koja su proglašena za mrtve, u stvari živa i oteta u porodilištu.
J. S.
BEOGRAD (Beta) - DNK analize potvrdile su da je Violeta Roganović biološka ćerka svojih roditelja, a ne Milutina i Radojke Manojlović, koji su posumnjali da je reč o njihovom detetu oduzetom neposredno posle rođenja u beogradskoj klinici "Narodni front", saopšteno je iz Drugog opštinskog javnog tužilaštva u Beogradu. Manojlovići su podneli krivičnu prijavu protiv NN lica zbog otmice svoje ćerke, rođene 1979. godine u toj bolnici, za koju im je rečeno da je neposredno po rođenju umrla.
SOKOBANJA - Milutin Manojlović u ponedeljak je istakao da je tek sada siguran da je Violeta Roganović hiljadu odsto njegova ćerka. - Papir trpi sve. Sudija je tendenciozno vodila ovaj istražni postupak - kaže Manojlović. - Sve vreme je tokom saslušavanja stavljala akcenat na DNK test, ali ja sam se vraćao na početak. Prozvao sam sve umešane koji su svoje potpise stavili na dokumentaciju punu grešaka o mojoj devojčici. Manojlović je još na početku istražnog postupa istakao da nema ništa protiv da se uradi DNK test, ali je iskazao sumnju u verodostojnost tih podataka. - Ako su mojoj supruzi Radojki na dokumentaciji pisali da je prvo rh pozitivna, a potom negativna, ko mi sada garantuje da nisu slično uradili. Tražiću da svi roditelji koji su našli svoju decu zajedno dođu u Zavod za transfuziju krvi,da se prvo uvere u ispravnost osoblja i aparature, pa tek onda da dozvolimo da nam uzmu krv - istakao je Manojlović. - Tražio sam suočenje sa svim osobama pomenutim u mojoj krivičnoj prijavi, ali do danas u istražnom postupku tako nešto nije urađeno. Inače, DNK analiza je urađena samo sa Violetom i njenim navodnim roditeljima, dok sud nije pozvao mene i suprugu, niti Violetinog brata blizanca, pa da zajedno damo krv na analizu. Da ne pominjem uporno nereagovanje porodice Roganović, koju već 13 meseci javno prozivam. Miša Ristović
BEOGRAD (Beta) - DNK analize potvrdile su da je Violeta Roganović biološka ćerka svojih roditelja, a ne Milutina i Radojke Manojlović, koji su posumnjali da je reč o njihovom detetu oduzetom neposredno posle rođenja u beogradskoj klinici "Narodni front", saopšteno je iz Drugog opštinskog javnog tužilaštva u Beogradu. Manojlovići su podneli krivičnu prijavu protiv NN zbog otmice svoje ćerke, rođene 1979. godine u toj bolnici, za koju im je rečeno da je neposredno po rođenju umrla. Pošto su Manojlovići izrazili sumnju da je Violeta Roganović njihova ćerka, pravosudni organi su predložili njenim roditeljima Slavici i Simi Roganoviću da se, zajedno s devojkom, podvrgnu DNK analizi. Uz pristanak Roganovića, Institut za sudsku medicinu obavio je analizu, koja nedvosmisleno pokazuje da su Simo i Slavica biološki roditelji Violete Roganović. Manojlovići su jedna od porodica u Srbiji koja u poslednjih nekoliko meseci javno optužuje lekare srpskih porodilišta za otmicu njihove tek rođene dece, koja su posle rođenja proglašena mrtvima. 99 Odsto NA osnovu nalaza, mišljenja i laboratorijskog izveštaja, utvrđeno je da dobijeni DNK profil upućuje na zaključak da su Simo i Slavica Roganović biološki roditelji Violete Roganović s verovatnoćom većom od 99,9999 odsto, navodi se u saopštenju i
dodaje da je verovatnoća da na planeti postoji par osoba koji je genetički identičan Violetinim roditeljima jednak nuli.
Dolaskom novih vlasti u Srbiji očekivalo se da će niz zakonskih rešenja, koja su u evropskim zemljama deo zakonskog miljea, biti donet i u našoj državi . Međutim zbog niza političkih i društvenih problema aktuelna vlast je vrlo malo uradila, shodno obećanom, u pogledu pristupa informacijama. U većini gradova centralne i južne Srbije često se spominju mediji, o važnim problemima nema reakcije policije, a konferencije za medije koje su postale praksa, pretvorile su se u obaveštavanje javnosti o uspesima organa gonjenja. Na taj način, što pokazuje ovaj primer, nove vlasti su uspele da otvore institucije shodno sopstvenim potrebama promocije i sticanja rejtinga, dok slobode u dostupnosti informacija zapravo nema. Mada postoje i one institucije koje su otvorile svoja vrata i javnosti pružaju adekvatne informacije. Nedavno je grupa stručnjaka iz uticajnih nevladinih organizacija predložila zakonski akt o slobodnom pristupu informacijama. Taj predlog zakona je zastao u nekom delu skupštinsko - vladine procedure pa građani Srbije još uvek nemaju regulisano pravo na slobodan pristup informacijama. Prema navodima predlagača zakona ustavni osnov za donošenje ovog zakona definisan je obezbeđivanjem i ostvarivanjem i zaštitom osnovnih prava i sloboda čoveka i građanina, kao i odredbom da je rad državnih organa dostupan javnosti ali da se javnost može ograničiti ili isključiti samo u slučajevima određenim zakonom. " Zakon o slobodnom pristupu informacijama spada u opšte akte kojima se regulišu način ostvaraivanja i zaštita ljudskih prava i sloboda. Svako ima prava da od nosioca vlasti zatraži informacije koje su od javnog interesa kako bi se omogućio adekvatan uvid u te informacije, čime će građani ostvariti svoje pravo da kontrolišu one predstavnike koje su izabrali da ih zastupaju u vlasti. Poverenje građana predstavlja važan uslov za legitimnost vlasti, ali ne i dovoljan. Stanovište koje je opšte prihvaćeno je da je narodno poverenje dobro ali da je svaka kontrola bolja uz vekovno iskustvo da svaka vlast, pogotovu ako ničim nije ograničena, kvari svoje nosioce, navode u obrazloženju predlagači, stručnjaci iz Komiteta pravnika za ljudska prava, Centra za proučavanje alternativa, Foruma za etničke odnose i Evropski pokret u Srbiji. Veoma je važno, nastavljaju predlagači, da rad svih državnih organa u svim sredinama bude dostupan javnosti. Javnost rada vlasti predstavlja suštinsko obeležje pravne države. Dejan Milenković iz Komiteta pravnika za ljudska prva kaže da slobodan pristup informacijama u današnjim uslovima predstavlja jedno izvedeno pravo koje proizlazi iz slobode mišljenja i izražavnja, te da transparentnost afirmiše ulogu građana i novinara čime se podstiče javnost da kontroliše nosioce vlasti. - Afirmativna uloga građanina da traži i dobije informacije kojima proverava, kontroliše rad i postupanje nosioca vlasti treba da obezbedi otvorenost i transparentnost rada državnih organa jer je dobro poznato da svaka vlast kvari ljude - kaze Milenković. On navodi da je donošenje zakona o slobodnom pristupu informacijama nužnost i da su to dosad učinile sve zemlje u tranziciji. Takođe, Milenković smatra da je donošenje ovakvog zakona jedan od niza mera u široj javnoj kampanji za odgovornost u radu nosilaca vlasti u Srbiji. - Ovo pravo istovremeno pruža mogućnost sredstvima javnog informisanja i novinarima da ostvare ideale istraživačkog i nezavisnog novinarstva jer je novinarima obezbeđeno da slobodno i nepristrasno, uvidom u određene dokumente, dođu do adekvatnih informacija ili provere njihovu istinitost. Time se, što je važno, sprečava plasiranje lažnih i neproverenih vesti, i podstiče i omogućava prenošenje istinitih , blagovremenih i potpunih informacija odnosno ostvarivanje slobode javnog informisanja - kaže Dejan Milenković. Andrej Nosov
- Ne sećam se kada i na koji način mi je to rečeno, ali ne smeta mi. O svojim biološkim roditeljima saznala sam od usvojitelja. Majku sam čak i upoznala, i to na njenu molbu, kada sam imala 20 godina. Fina je žena, i ,iako očigledno ličim na nju, nikada ne bih mogla da je zovem mama - priča Ana. Anina majka se kao student iz malog mesta u Crnoj Gori našla u Beogradu. Nju je vanbračno rodila sa 19 godina. Kako joj je objasnila, "zbog sramote" nije mogla da je zadrži. Ipak, Ana nije ogorčena zbog toga. Porodica u kojoj je odrasla usvojila ju je kada je imala četiri godine… - Odrastala sam normalno kao i sva deca. Ni u jednom trenutku se nisam osetila drugačijom. Da li zato što sam znala da sam usvojena ili zato što sam imala dovoljno ljubavi, nikada mi nije zasmetalo kada su me deca u šali, doduše gruboj, nazivala kopiletom - kaže Ana. Sadašnji Zakon o braku i porodici, kojim se reguliše usvojenje dece, trebalo bi, kažu u Minstarstvu za socijalna pitanja, da se menja od početka sledece godine. Tada će se promeniti i uslovi, koje potencijalni usvojioci moraju da ispune da bi uzeli dete. Ipak, predrasuda je da su sva deca bez roditeljskog staranja zapravo deca bez bioloških roditelja.
Da bi se stekli uslovi za usvojenje moraju da se iscrpe svi pokušaju rehabilitacije prirodne porodice. Ako to ne uspe, onda se traži drugi vid zaštite deteta - smeštaj u hraniteljskoj porodici ili instituciji, usvajanje. Da bi započeo proces usvajanja, kao i da bi dete dobilo porodično-pravni status, biološka majka treba da da pismenu saglasnost da se dete zbrine na ovaj način. Zakon o braku i porodici podrazumeva potpuno i obično, to jest, srodničko usvojenje. Kod potpunog, dete dobija novi identitet, u matičnu knjigu rođenih detetu se upisuju usvojioci kao roditelji, dok stari podaci ostaju u Gradskom centru. - Sa navršenih 16 godina dete može da dobije saznanja o biološkom poreklu, ukoliko mu je rečeno da je usvojeno, s tim što na to imaju pravo deca usvojena do pete godine. Izuzetak može da bude i kad je dete starije, a od rođenja je u smeštaju. U oba slučaja naša je obaveza da se rukovodimo, pre svega, potrebama deteta. Potpunim usvojenjem prošle godine zbrinuto je 30 dece - navodi Tekićeva. Svako ko biološkim putem nije mogao da postane roditelj, bilo da je u bračnoj zajednici ili ne, ima pravo da podnese opštinskom centru za socijalni rad zahtev za usvojenje. Obično je zainteresovanih za usvojenje više od dece koja su u procesu za usvojenje, ističe Tekićeva.
|