• "Molila sam da mi daju telo bebe, a oni su me drogirali lekovima!" Jeziva ispovest Milene o sinu nestalom 1990: Od reči doktorke koja ju je porodila sledila se
• REPUBLIKA SRPSKA / BOSNA I HERCEGOVINA: Ovo su deca koja su pronađena u kući strave u Brčkom: Među njima i bebe
• SLOVENIJA: Zbog krađe beba u Jugoslaviji saslušani deseci svjedoka
• HRVATSKA: Hrvatska pred europskim sudom izgubila spor zbog beba nestalih iz rodilišta 90-ih

KURIR, 8.3.2025. / izvor
"Molila sam da mi daju telo bebe, a oni su me drogirali lekovima!"
Jeziva ispovest Milene o sinu nestalom 1990: Od reči doktorke koja ju je porodila sledila se

Više od 20.000 roditelja u Srbiji godinama traga za svojom decom, prijavljujući njihove nestanke pod misterioznim i nelogičnim okolnostima. Prijave o krađi tek rođenih beba podnose se još od 1950-ih godina, a sumnje o organizovanom kriminalu, koji je uključivao zdravstvene institucije, matične službe i čak državne organe, sve su glasnije. Roditelji širom Srbije tvrde da su im lekari govorili da su im bebe naprasno umrle, neposredno nakon rođenja ili svega nekoliko dana kasnije. Međutim, mnogi nisu nikada videli telo svog deteta, nisu dobili smrtovnicu, nisu imali priliku da ga sahrane niti su ikada dobili zvaničnu medicinsku dokumentaciju o uzroku smrti.

Decenijama, generacije roditelja su prolazile kroz isti pakao, ulazile su u porodilište sa nadom i radošću, a izlazile su slomljene. Jedna od tih majki je Milena Janković, žena koja već 35 godina traga za svojim detetom. Njena lična bol postala je pokretačka snaga za stotine drugih roditelja. Osnovala je Udruženje "Nestale bebe Beograda", a njen slučaj i istraga pokrenuli su lavinu otkrića o šokantnim razmerama ove trgovine ljudima.

Gostujući u emisiji "Crna hronika" koja se emituje na Kurir televiziji, Milena je sa suzama u očima, ali i neverovatnom snagom, ispričala priču koja ledi krv u žilama.

Bilo je to 28. februara 1990. godine, Milena Janković ušla je u porodilište u Beogradu sa radošću i iščekivanjem. Nosila je dete devet meseci, njena trudnoća bila je uredna, a doktorka koja je vodila trudnoću, zakazala joj je porođaj u smeni u kojoj je dežurala.

- U devetom mesecu trudnoće, bila sam na pregledu. Rekli su mi da je sve u redu, da mi je beba zdrava. Otišla sam u porodilište sa radošću, bez straha, sa ogromnim uzbuđenjem. Kada sam se porodila, dali su mi sina da ga vidim. Držala sam ga, gledala u njega, i on u mene. Ni on ni ja tada nismo znali da će to biti poslednji put.

Taj trenutak sreće trajao je samo nekoliko trenutaka. Nakon dva dana, lekari su došli sa šokantnim obaveštenjem.

- Rekli su mi "Majko, vaša beba je umrla". Ostala sam u šoku. Pitala sam ih kako, zašto, od čega, ali nisu imali odgovore. Rekli su mi samo da se ništa ne može učiniti i da će bolnica preuzeti brigu o telu mog deteta. Tražila sam da ga vidim, da se oprostim od njega, ali su mi rekli da to nije moguće.

Tada započinje njena noćna mora. Milena je bila iscrpljena od porođaja, pod sedativima koje su joj davali, i u stanju šoka.

- Bila sam u magli. Davali su mi sredstva za smirenje, bila sam potpuno izgubljena. Svaki put kad bih pitala gde je moje dete, rekli bi mi: "Bolnica će se pobrinuti za njega". Nisam mogla da prihvatim to. Kako da prihvatim da mi je dete umrlo, a da ga nisam videla?

Milena nije imala nikakvu sahranu za svoje dete, nikakve papire, nikakav dokaz osim reč doktora da njen sin više ne postoji. Nakon sedam dana provedenih u porodilištu, njen suprug je uspeo da uđe, iako posete nisu bile dozvoljene.

- Došao je, seo pored mene i rekao, "Milena, umireš, vodiću te kući da umreš kod kuće." Nisam razumela. Rekao mi je da dete kod kuće pita gde sam. To me je trgnulo. Izašla sam iz bolnice, ali bez svog sina. I od tada, moj život nikada više nije bio isti.

Godinama nakon što su joj u porodilištu rekli da joj je beba umrla, Milena Janković nastavila je da živi sa neizbrisivim osećajem da nešto nije kako treba. Nakon deset godina, rešila je da se vrati u bolnicu i zatraži dokumentaciju o svom detetu.

- Sećam se tog dana kao da je juče bilo. Ulazim u porodilište, ista ona zgrada u kojoj sam se porodila. Prolazim kroz hodnike u kojima sam nekad ležala, gde su mi rekli da je moje dete mrtvo. Ispred kancelarije medicinske arhive osećala sam kako mi srce ubrzano lupa. Ali znala sam, moram ovo da uradim.

Kada je stigla do prijemnog pulta, zatražila je medicinsku dokumentaciju o svom porođaju i uzrok smrti njenog deteta. Sestra iza pulta pogledala ju je iznenađeno, kao da prvi put čuje tako nešto. Zatim je nestala iza vrata.

- Sedela sam tamo i čekala, čekala, čekala… Kao da su svi nestali. Onda se pojavila neka žena iz administracije i rekla mi, "Majko, nemamo nikakve dokumente. Znate… tu se ranije desila poplava. Mnogi dokumenti su izgubljeni.".

Poplava. Taj izgovor Milena je kasnije čula od bezbroj majki koje su se suočile sa istom tragedijom. Poplava je uništila dokumenta. Požar je progutao arhivu. Papiri su nestali. - Rekla sam im hoću bilo šta. Bilo koji papir. Otpusnu listu. Izvod iz knjige rođenih, knjige umrlih. Nešto.

Nakon dužeg premišljanja, izvukli su joj jedan papir, otpustnu listu. Na njemu je pisalo samo jedno: "Dete umrlo."

- Pogledala sam taj papir. Samo ta jedna rečenica. Bez objašnjenja. Bez potpisa lekara. Bez uzroka smrti. Bez obdukcionog izveštaja. Bez ičega.

Nije joj preostalo ništa drugo nego da ode u matičnu službu i vidi da li je njeno dete zvanično upisano u knjigu umrlih. Ono što je tamo otkrila ostavilo ju je bez daha.

- Službenik je otvorio knjigu umrlih i našao dokument. Ali kada sam pogledala ime, sledila sam se. Nije pisalo moje ime.

U dokumentima je pisalo da je umrla beba Milene Tomašević, a ona se tada prezivala Janković.

- Počela sam da drhtim. Kako može da se porodi jedna žena, a umre beba pod drugim prezimenom? Kako može da se dogodi takva greška? Znala sam da nešto nije u redu. Od tog trenutka, u meni je nestao svaki tračak sumnje, moje dete nije mrtvo.

Nakon ovog otkrića, Milena je ponovo otišla u Višegradsku bolnicu.

- Rekla sam im "Hoću da znam gde je telo mog deteta! Ako je umrlo, gde je sahranjeno? Ako nije umrlo, gde je?’

Odgovor koji je dobila bio je monstruozan.

- Jedna žena iz administracije mi je rekla, "Majko, zašto kopate po prošlosti? Idite kući. Imate drugo dete. Imaćete još dece. Pustite ovo."

Poslednji pokušaj da dobije odgovore bio je da pronađe doktorku koja je bila njen lekar i koja je zakazala njen porođaj. Kada ju je pronašla, dok su se gledale oči u oči, doktorka je rekla:

- Ja vas prvi put vidim.

Kako Milena kaže, taj trenutak bio je poslednji dokaz da je sve bilo dobro organizovana prevara.

- Znala sam da laže. Videla sam u njenim očima. Možda nije htela da prizna, možda se bojala, možda nije smela da kaže istinu. Ali ja sam znala, moje dete je ukradeno.

Godinama je istraživala, upoznavala se sa drugim majkama, povezivala priče i došla do šokantnih saznanja. Postojao je dobro organizovan lanac trgovine novorođenčadi, koji je funkcionisao decenijama.

Postojale su tri glavne metode krađe beba:

1. Lažna smrt bebe - Roditeljima bi bilo rečeno da je dete umrlo, a beba bi u stvari bila prebačena u ruke kupaca.

2. Lažna porodilja - Žena koja nije trudna prijavila bi se u bolnicu kao porodilja, izašla bi sa bebom i svim legalnim papirima.

3. Direktna prodaja iz bolnice - "Kupci" bi dolazili i birali bebu u bolnici, plaćali 10.000 do 40.000 maraka i odlazili sa njom.

Najčešće su bebe iz Srbije tokom prošlog veka odvođene u Pariz, a odatle su prevožene dalje po Evropi, najčešće u Švajcarsku, gde su cene tek rođenih beba dostizale cifre do 40.000 maraka.

Milena Janković danas vodi Udruženje "Nestale bebe Beograda" i bavi se borbom za sve roditelje koji su prošli kroz istu traumu. Uspela je da pokrene donošenje Zakona o nestalim bebama, kojim je prvi put omogućeno da se sudski istraže slučajevi nestalih novorođenčadi.

Njena borba traje tri i po decenije, ali i dalje ne zna gde je njen sin.

- Neću stati dok ga ne pronađem. Ovo nije samo moja borba. Ovo je borba svih roditelja kojima su ukrali decu. Nećemo stati dok ne saznamo istinu.

Prenosi: Una Kučuk

TELEGRAF, 26.2.2025. / izvor
Ovo su deca koja su pronađena u kući strave u Brčkom: Među njima i bebe

U kući strave u Brčkom policija je, zajedno s nadležnim službama, pronašla 31 dete, među kojima ima i dece mlađe od godinu dana. Portal Republika došao je u posed fotografija mališana koji su pronađeni u kući.

Podsetimo, deca su pronađena s hrvatskim pasošima, a zbog sumnje u počinjenje nekoliko krivičnih dela, među kojima je i trgovina ljudima, uhapšene su tri osobe. Navodno je među uhapšenima i sudski policajac.

Kako su saopštili iz Policije Brčko distrikta policijski službenici su juče pod nadzorom Tužilaštva Brčko distrikta BiH i u saradnji sa Pododelom za socijalnu zaštitu te Crvenim krstom, pronašli veći broj dece i zbrinuli ih na sigurno mesto.

"U okviru dosadašnjih aktivnosti uhapšene su tri osobe zbog osnova sumnje da su počinili krivična dela trgovina ljudima, trgovina decom i zapuštanje ili zlostavljanje deteta.

Istraga o navedenom događaju je u toku. Imajući u vidu zakonske odredbe kod postupanja u krivičnim predmetima protiv učinilaca krivičnih dela na štetu dece i maloletnika, ali i univerzalna prava deteta, podsećamo na obavezu posebno obazrivog postupanja, kako bi se izbegle dalje štetne posledice i zaštitio interes deteta", kazali su iz brčanske policije.

Kako je nezvanično potvrđeno za Klix.ba, među mališanima je bilo i dece mlađe od godinu dana.

Izvor portala ističe da su deca zatečena s pasošima Republike Hrvatske, a da ih je čuvala izvesna ženska osoba, najverovatnije državljanka Italije. Kakav je plan kriminalne grupe bio u kontekstu dece sada je predmet istrage.

GRUDE-ONLINE.INFO, 25.2.2025. / izvor
Zbog krađe beba u Jugoslaviji saslušani deseci svjedoka

Istražna komisija slovenskog parlamenta utvrđuje je li u toj državi u vrijeme Jugoslavije bilo krađa beba. Saslušani su deseci svjedoka i prikupljena je opsežna dokumentacija iz rodilišta, groblja i državnih institucija, javlja Al Jazeera.

Predsjednica Komisije tvrdi da dosadašnji rezultati pokazuju da je medicinsko osoblje u Jugoslaviji kralo bebe, te smatra da treba donijeti deklaraciju o ukradenim bebama na razini država nastalih raspadom Jugoslavije.

130 žena iz Društva izgubljena djeca uspjelo je motivirati slovenski parlament da formira istražnu komisiju o krađi beba u Jugoslaviji od 1965. do 1991. godine.

“Te priče bole i sve su identične. Dijete je rođeno zdravo, a nakon nekoliko dana je umrlo i gubi mu se svaki trag. Ni dan danas ne nalazimo tu djecu pokopanu na groblju, a nema ni dokumentacije”, rekla je Simona Šeremet Kalanj iz Društva izgubljena djeca.

INDEX.HR, 14.1.2025. / izvor

Hrvatska pred europskim sudom izgubila spor zbog beba nestalih iz rodilišta 90-ih

Hrvatske vlasti nisu dovoljno dobro istražile slučajeve nestanka beba iz rodilišta u Slavoniji tijekom 1990., 1993. i 1994. godine, pa je Hrvatska zbog toga na Europskom sudu za ljudska prava kažnjena zbog kršenja prava na obiteljski život trima majkama, izvještava N1.

Svakoj od njih država će morati platiti i 2000 eura odštete te nadoknaditi sudske troškove koje su imale do sada. Pred Europskim sudom za ljudska prava zastupala ih je zagrebačka odvjetnica Antonija Galić Kondža.

U rodilištima su majkama govorili da su njihove bebe iznenada umrle nakon poroda. No, žene nikada nisu vidjele tijela svoje dječice niti im je objašnjeno što se doista dogodilo. Zato su posumnjale da je novorođenčad oteta i dana na nezakonito usvajanje.

Iako su prije par godina podnijele prijave i tražile od nadležnog državnog odvjetništva u Vukovaru da provede istragu, nakon nekoliko mjeseci sve je odbačeno uz obrazloženje da je nastupila zastara. Majke se nisu predavale te su sada i dokazale da hrvatski istražitelji nisu napravili dovoljno kako bi utvrdili sudbinu njihove djece.

Detalji tužbe

U tužbi su opisale kako su nakon poroda uspjele vidjeti svoje bebe i primiti ih u naručje, da bi im naknadno djelatnici bolnice rekli da su se djeca naglo razboljela i preminula. Prema navodima iz tužbe, bebe koje su bile rođene 1990. i 1993. iz vukovarske bolnice prebačene su u Novi Sad, gdje su navodno umrle, dok je djetešce koje je bilo rođeno 1994., prema tvrdnjama osoblja, preminulo u bolnici u Vukovaru.

Godinama kasnije, točnije 2019. dvije mame vidjele su dokumentarac Nestale bebe koji je govorio o nestaloj novorođenčadi u Srbiji. Pomislile su da je možda ista sudbina, odnosno nezakonito usvajanje, snašla i njihove bebe. Kontaktirale su bolnice u Vukovaru i Novom Sadu, tražeći dokumentaciju o porodima i smrti svoje djece.

Na kraju su podnijele i kaznene prijave zbog sumnje da su im djecu oteli djelatnici vukovarske i novosadske bolnice. No, početkom 2022. prijave su odbačene jer je za kazneni progon nastupila zastara.

Država se pravdala zastarom

Zastarom je zastupnica Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava Štefica Stažnik odgovarala na tužbu protiv države. Naprosto, kaže, država zbog zastare kaznenog progona nije mogla učiniti ništa. Osim toga, hrvatske vlasti nisu imale kontrolu nad bolnicom u ono vrijeme, pa stoga nema ni odgovornosti Republike Hrvatske.

No, Europski sud za ljudska prava primijetio je da se državno odvjetništvo iz Vukovara ni u jednom trenutku nije pozvalo na činjenicu da nije nadležno za ovaj slučaj, već da bi se radilo o nadležnosti Republike Srbije.

Sud je rekonstruirao da su tri majke pri potrazi za informacijama o sudbini svoje djece uglavnom od hrvatskih tijela dobivale samo medicinsku i matičnu dokumentaciju. Kada su one ukazale na nedostatke i nedosljednosti u tim dokumentima i zatražile ekshumaciju, DNA testove i ispitivanje medicinskog osoblja te službenika matične službe, vlasti nisu poduzele ništa ni u jednom od ovih slučajeva.

Europski sud presudio protiv Hrvatske

Doduše, prvotno je vukovarske policija provjeravala je li ekshumacija moguća i zna li se na kojem je groblju dijete pokopano te čuva li vukovarska bolnica baze podataka o tkivima uzetim za potrebe obdukcije.

Nakon toga nije više poduzeto ništa, zbog čega je Europski sud za ljudska prava zaključio da je majkama koje nisu doznale sudbinu svojih beba Republika Hrvatska povrijedila pravo na obiteljski život što ga jamči Konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.

"Hrvatska mora napraviti mehanizme uz pomoć kojih će se utvrditi sudbina beba koje su navodno otete iz rodilišta tijekom 1980-ih i ranih 1990-ih", poručio je sud.