
| POČETNA STRANA KONTAKT VAŠ KOMENTAR POSTOJEĆI KOMENTARI VESTI: Juli 06 Jun 06 Maj 06 April 06 Mart 06 Februar 06 Januar 06 Decembar 05 Novembar 05 Oktobar 05 Septembar 05 Avgust 05 Juli 05 Jun 05 Maj 05 April 05 Mart 05 Februar 05 Januar 05 Decembar 04 Novembar 04 Oktobar 04 Septembar 04 Juli 04 Jun 04 Maj 04 April 04 Mart 04 Februar 04 Januar 04 Decembar 03 Novembar 03 Avgust 03 Juli 03 Jun 03 Maj 03 April 03 Mart 03 Februar 03 Januar 03 Decembar 02 Novembar 02 Oktobar 02 Septembar 02 Avgust 02 Juli 02 Jun 02 Maj 02 Februar 02 Povelja o pravima pacijenata 02 Zataškano 01 Zataškano 00 Zataškano 98 Zataškano 96 Iza zatvorenih vrata 96 Izvoz beba 72 Svet 99-05 |
Vesti / Avgust 2005 VEČERNJE NOVOSTI, 3.8.2005. / izvor Reportaže u nastavcima 7 / 7 / prvi deo Otete bebe Mrtav za - vojsku! Oko tri hiljade roditelja očekuju da im država pomogne da se konačno utvrdi šta se desilo sa njihovom decom, navodno umrlom u porodilištima, uvereni da niko ne može da im ospori da dođu do prave istine. Sofijanka i Miodrag Milojević iz Mozgova kod Aleksinca, ubeđeni su da im je muška beba umrla pod misterioznim okolnostima 1986. u niškom GAK-u. Njihove sumnje posebno je podgrejala kontroverzna dokumentacija koju su dobili za umrlo dete. - Izigravali su patriote, pa su našu decu sahranjivali o svom trošku, iako smo insistirali da mi to uradimo - priča Sofijanka Milojević. - Zbog toga, ali i mnogih brljotina sa zvaničnom dokumentacijom, tražimo da nam odgovore - zašto su izazvali moju sumnju? Da su mi dali sve "čiste" papire, da smo videli i sahranili svoje dete, sigurno ne bismo imali nikakvog povoda da bilo šta sada istražujemo. Stani Čorbić, iz Lopatnice kod Kraljeva, koja se porodila 18. decembra 1979. godine u GAK u Višegradskoj ulici u Beogradu, kako je objasnila, jedna medicinska sestra je htela makazama da iseče "narukvicu" s brojem deteta. Kada je nesrećna majka pitala zašto to radi, odgovoreno joj je hladno "Neće ti više trebati!" Stana nikada nije poverovala da joj je dete umrlo, a kada je pre par godina krenula u potragu, u dokumentaciji Stana je uvidela mnogo nelogičnosti. Ništa se ni sa čim nije slagalo. Na papirima je ispalo da joj je sin prvo umro pa tek onda rođen!
- Zaposleni u matičnoj službi su se bezuspešno trudili da pronađu dokument koji potvrđuje rođenje mog deteta - predočila je Jasna. - Takođe, nije bilo nijednog papira koji dokazuje da je dete umrlo. Po tim knjigama, nisam se ni porodila. U opštini su mi dali i uverenja, crno na belo, da mog sina nema ni među živima, ni među mrtvima. Nada Mihalkov iz Borče ponovo proživljava bol istovetnu onoj koju je osetila 21. maja 1981. godine u beogradskom GAK, kada je izgubila sina prvenca. Htela je da preuzme telo i organizuje sahranu, ali joj to nije bilo dozvoljeno. Čak joj nisu dali ni da ga vidi. Godine koje su usledile nisu izbrisale bol, a kada je počelo NATO bombardovanje, ponovo se uselio nemir u nesrećnu majku.
- Bila sam u šoku. Posle 18 godina otvorili su mi staru ranu - objasnila je Nada. - Pomislila sam da su možda pogrešili, pa sam povela sina Danijela. Međutim, službenica iz Vojnog odseka mi je razbila sve nedoumice rekavši "Gospođo, pa vi imate još jedno dete rođeno 1981. godine". Kad sam joj rekla da je dete umrlo, pobledela je i odgovorila "Oprostite, onda je greška" i počela je da plače. Kako je tek meni bilo. Vladislava Tubić porodila se 11. decembra 1980. u Višegradskoj u Beogradu i na svet donela devojčicu. Na viziti su joj saopštili da je dete umrlo i pustili je kući posle 48 sati. Otpusna lista bila je bez pečata i potpisa, datum prepravljen.
Verica Jeremić-Blagojević iz Novog Sada postavila je na Internetu jedinstven sajt za potragu za navodno umrlim detetom. I svojoj ćerki našla sestru bliznakinju.
Na sajtu je postavila svoj genetski kod u nadi da će ćerka koju je pronašla, posle DNK analize, na siguran način moći da ustanovi da joj je upravo ona prava, biološka majka. Pozvala je i ostale roditelje, koji sumnjaju da im je dete ukradeno, da dostave svoje podatke i svoj genetski kod, koji će potom biti postavljeni na sajt.
Ova majka je uverena da joj je dete živo, iako su joj lekari nekoliko dana posle porođaja 1980. godine rekli da je jedna od dvojajčanih bliznakinja koje je rodila, umrla. Na sajtu navodi da porodici nije bilo dozvoljeno da sahrani dete.
- Prvog dana su mi obe donele na podoj - objašnjava Verica Jeremić, koja osim mlade bliznakinje ima još starijeg sina i kćerku, koju je rodila godinu dana posle nemilog događaja u porodilištu. - Sutradan su mi saopštili da je starija i krupnija devojčica, navodno, pala u komu, a već narednog dana je umrla. Zanimljivo je da u listi za novorođence piše da je "umrla", dok se u matičnoj knjizi rođenih vodi kao živa. Na obdukciju je upućena mesec dana kasnije, poplava je odnela istoriju obdukcije, a pacovi pojeli kalup sa lesnim materijalom. Nema umrlice, vodi se kao živa u matičnim knjigama, a prijava iz porodilišta je ispravljena.
Ova Novosađanka konstatuje i da je verovatno veliki broj dece koje traže, nažalost mrtvo, ali i da je neodgovornost i aljkavost na koju su naišli posle saznanja o prodaji beba, zapanjujuća i pokreće nadu da će pronaći svoja čeda. - Goniti krivca gotovo je besmisleno i to nam nije cilj - navodi Verica na svom sajtu. - Molimo i sve one koje je novac zaveo na stranputicu, pa su bilo kako učestvovali u ovom zločinu, da bar anonimno dojave roditeljima ako znaju gde su im deca, ili deci ko su im zapravo roditelji. Nikad nije kasno da se čovek iskreno pokaje i tako skine prokletstvo. Verica preko Interneta moli i sve ljude koji su sa najviše ljubavi i odricanja podizali usvojenu decu da im pomognu da pronađu svoje biološke roditelje, bez imalo straha da će ih izgubiti. Čak naprotiv, kako navodi, tako će još više da učvrste vezu sa njima, dajući im ono što nadasve žele da znaju - istinu. - Lično poznajem porodicu sa troje retardirane dece, gde se na kraju ispostavilo da su polubrat i polusestra iz tajne ljubavne veze - predočava Verica. - U Temišvaru na ulazu u groblje, postoji veliki spomenik posvećen bratu i sestri blizancima razdvojenim na rođenju, koji nisu znali jedno za drugo. Sreli su se i zaljubili čak u Parizu, da bi na venčanju saznali da su brat i sestra. Oboje su se ubili opominjući svet. Miša Ristović
Ovako govori Miladin Marković iz Rogače kod Sopota, poput većine od 3.000 roditelja koji godinama tragaju za otetom decom. I, osim u Božju, veruju i u pravdu i zakon ove zemlje i nadaju se. - Ubeđena sam da je moje dete živo i zdravo i - oteto. A to što nam ne dozvoljavaju uvid u dokumentaciju i što nas odbijaju na svakom koraku neće nas sprečiti da idemo do kraja - predočila je Radojka Pantelić. A dok država poslednjih godina očigledno nije imala prave odgovore na zahteve roditelja, mnogi od njih su stvar uzeli u svoje ruke. Na razne načine su, kako tvrde, ušli u trag otete dece. Međutim, niko od tih roditelja nije zvanično, bar ne do sada, preko DNK testa, dokazao da su deca, koju su pronašli, baš njihova.
Tim pre što je u svojim privatnim istragama, kako su potvrdili, čak 110 roditelja pronašlo svoju davno ukradenu decu, dok je, navodno, uradeno 77 DNK analiza u Italiji, Švajcarskoj i Rusiji. Međutim, sve te analize urađene u inostranstvu roditelji nikada nisu javno prezentovali niti bili spremni da ih daju novinarima na uvid, uz konstataciju da te podatke čuvaju za "prava" suđenja. Naravno, to izaziva sumnju da su ih prevarili "profesionalni tragači za decom".
Miša Ristović |